„Kao zubarica s tri godine profesionalnog iskustva u Srbiji, moja je glavna motivacija da za formalno priznavanje mojih kvalifikacija stavim austrijskom tržištu rada moje stečene kompetencije u cijelosti na raspolaganje. Moj daljnji je cilj da apsolviram specijalno usavršavanje na mom profesionalnom području. Želim i druge osobe doista ohrabriti da već rano zatraže temeljito savjetovanje, da budu vrijedni i da svoje vlastite ciljeve nikada ne izgube iz vida.“

„Došao sam prije 23 godine u Austriju. U Srbiji sam pohađao trogodišnju bravarsku školu, zatim sam radio šest godina u jednoj elektrani. Uz podršku i savjetovanje Ekonomske komore u Beču završio sam u januaru 2014. - nakon početnog straha od procesa priznavanja - formalno priznanje, sada mogu preuzeti firmu u kojoj radim već 23 godine - to me stvarno jako veseli.“

„Kao elektrotehničar radim i živim sa svojom familijom od 1990. u Beču.“ Dolazim iz Zagreba. Prije nekoliko tjedana zatražio sam službeno priznavanje mojeg obrazovanja u Austriji. Danas se pitam - nakon toliko godina kao namještenik i vlasnik samostalne firma s obrtničko-pravnim direktorom u mojoj vlastitoj firmi - zašto sam tako dugo čekao. Uvijek sam htio biti svoj vlastiti gospodar. Ali nisam imao dovoljno informacija, a ni hrabrosti. Zapravo je postupak uz pomoć Ekonomske komore u Beču odrađen iznenađujuće brzo, a sada čekam da mi se odobri obrtnička dozvola. Prijateljima i poznatima bih svakako savjetovao da zatraže profesionalno priznavanje; mogućnosti za dobivanje informacija ima dovoljno - treba bi ih iskoristiti! Kada sve ovo uspijem zaposlit ću još dva djelatnika.“

„Došla sam 1988. iz tadašnje Jugoslavije – današnje Srbije – u Beč, kako bi uz pomoć formalnog priznanja direktno mogla započeti s mojim novim zanimanjem. Htjela sam se od samog početka ovdje u Austriji posvetiti svom novom poslu, koji jako volim. Nakon što sam završila tečajeve njemačkog jezika i dala dopunske ispite za čije sam sadržaje bila motivirana i snimala sam ih uz pomoć diktafona, mogla sam iskoristiti svoje šanse za napredovanjem. Te sam šanse stekla u radu koji traje 25 godina u bolnici Franz-Josef-Spital. To mi kao pomoćnoj sestri bez priznavanja profesije ne bilo moguće. Mogu svakoj osobi savjetovati da pokrene proces priznavanja i da ga izdrži. Ovako je lakše naći odgovarajuće i prikladno zaposlenje. Ovako možete živjeti svoj život onako vi to želite.“

„Došla sam u Beč kao pravnica, rođena u Rumunjskoj. Surađivala sam tamo s velikim američkim, britanskim i francuskim kancelarijama, te sam 2004. došla iz privatnih razloga u Beč. Nostrificiranje moje rumunjske i francuske diplome pokrenula sam 2005. Do 2008. sam morala položiti mnogo ispita na Sveučilištu – to je bilo teško razdoblje: rad, studij, familija! Unatoč mojoj višejezičnosti, u ovom je slučaju njemački jezik bio ključan za profesionalni napredak. Kroz mentorski program ÖIF-a za visoko kvalificirane osobe upoznala sam krasnu mentoricu koja me je jačala i pomagala mi. Sada mogu svoje znanje i iskustva upotrijebiti u radu. A mogu reći jednu stvar: „Kompetencija ne poznaje granice! Iskreno bi svatko trebao razmisliti što želi za budućnost, što očekuje od života, treba se dobro i aktivno informirati i tada pokrenuti formalno priznavanje! Živjeti ovdje je zadaća!“

„Kada sam prije 19 godina iz familijarnih razloga došao iz Ankare u Beč, imao sam već višegodišnje iskustvo u svom zanimanju kao samostalni frizer. Moja motivacija za profesionalno priznavanje pojavila se tek 2010. kada sam u trećem becirku grada Beča otkrio sjajnu lokaciju za moj budući frizerski studio. Zatim je sve išlo jako brzo: Podnošenje zahtjeva, nostrificiranje, učenje njemačkog jezika za praktične i pismene dodatne ispite, obrtnička dozvola. Vrijeme mnogih drugih privremenih poslova je prošlo. Krajem 2010. sam sa svojom suprugom otvorio vlastiti frizerski salon. Uvijek bih to ponovio! Svatko bi se trebao pokrenuti. Moj se san ostvario!“

„Formalno priznanje - za mene od samog početka nije bilo drugog puta! Stekla sam obrazovanje diplomirane medicinske sestre. U Bosni sam pohađala školu za medicinske sestre i babice u Orašju i Tuzli. Nostrifikacija moje diplome je na svu sreću brzo uslijedila. Život me doveo u Austriju 2011. iz familijarnih razloga. Vrlo sam brzo naučila njemački a zatim sam – pripremajući se za nostrifikacijski studij – pri ÖIF-u pohađala stručni tečaj njemačkog jezika "Njemački za kandidate nostrifikacije - diplomirani njegovatelj bolesnika“. Točno mjesec dana nakon nostrifikacije, u augustu 2013. sam počela raditi u domu za njegu u kojem još i danas s veseljem radim! Sretna sam što sam učinila taj korak!“